Pumpaj, pumpaj
January 10, 2012
-Bane,sine,vreme je da i ti pocnes da zaradjujes za nasu kucu-rekao mi je tata Joca jednog dana.Zaradi barem za svoje potrebe.
Tada sam ima sesnaest godina i tek sto sam zavrsio prvi razred srednje skole.Na mom spisku planova za raspust,rad nije bio ni pod tackom razno.Ipak,kako je oceva bila poslednja u nasoj kuci,morao sam da se povinujem njegovoj odluci.On mi je nasao posao na benzinskoj pumpi,koja se nalazila uz auto put Beograd-Zagreb.
Moj posao bio je da perem prozore (stakla) na automobilima i kamionima koju su svracali na pumpu po gorivo.Sundjer,brisac i bocica sa vodom bili su moj osnovni alat.Tih dana bilo je dosta posla na pumpi.Letnja turisticka sezona tek sto je pocela – Guzve na pumpi bile su svakodnevne.Bilo je tu i dobrih napojnica od zadovoljnih musterija.Osim toga,nikada mi nije bilo dosadno.
I bas tu,na pumpi,jednog dana dogodilo se nesto sto je dovelo do promene u mom mracnom junferskom zivotu…Ugledao sam svetlo.





