Jedina moja uzvišena gospodarica

“Bedni, nevaljali robe, dobičeš ti svoje!” Trza me za ogrlicu, svlači nimalo nežno sa kreveta vodi ruku vezanih za vrat u puzećem stavu do jarca za kažnjavanje. Odvezuje me nakratko, da bih uzjahao gredu, ponaosob vezuje mi čvrsto ruke i noge za noge jarca, takođe i struk “da ne bih slučajno pao” (koliko divne ironije). Stavlja mi štipaljkice na samozatezanje na sisice i spaja ih odmah ispod grede. Čep mi je u ustima, sve je već spremno. Uzima bič i njime gladi moje uzdrhtalo željno telo.

Uživa da me muči samom pozicijom i isčekivanjem kazne (ponekad me tako ostavi i više sati da čekam i da strepim). U ruci joj je bič palica, ali kao da to nije dovoljno, uzima gumeni devetorepi bič. Ne, opet se predomislila, ne želi da mi njime priredi zadovoljstvo. Uzima pleten bič sa 6-7 slobodnih krajeva dužine dvadesetak centimetara, na čijem su kraju vezani čvorići.

Ošinula me ovim bičem od plastike, jako. Ostao sam nem. Još jednom. Ćutim i dalje.

Zamahnula je malo jače. Lagani uzdah zadovoljstva oteo mi se sa usana. – Tako, robe moj, budi dobar, pa ćeš slušati i muziku! Koliko je predivna moja gospodarica, tj. rođena je za svoju ulogu.

Koliko tu ima u njenim rečima veličanstvenog sarkazma. Ali, ja to volim iako znam da sada nastupa onaj pravi bol. Muzika se već razlaže, a prvi jači i ciljani udarci padaju po levoj polovini guze, precizni, brzi, odsečniji. Desnu stranu mi miluje, po levoj padaju udarci.

Pokušavam da joj dam do znanja da malo napravi pauzu, pokušavam da , ali ne čuje se ništa osim glasne muzike… Trzam se nekontrolisano, ali samo gornjim delom tela, jedinim kojim mogu, a moje sisice bivaju povlačene i stiskane sa svakim trzajem; to me uzbuđuje, ali nemam vremena da osetim i zadovoljstvo. Sada “milovanja” padaju naizmenično, ne tako jako, ali kontinuirano i brzo, sitno. Najzad, posle tridesetak udaraca moja premila mi dozvoljava da se malo odmorim – ali u međuvremenu šara po meni onim bičem, kojim mi je već puno bola zadala, moram ga ljubiti, tj. maziti licem a kasnije i ljubiti.

Nastavlja da me mazi svojim ručicama u crnim kožnim dugim rukavicama po , međunožju. Polako se uzbuđujem, ona ubrzava ritam, štipka me, stiska, ima je svuda po mom telu, lepo i umetnički našaranom, obeleženom samo njenom rukom… Ipak odlučuje da ovo ne pretvori u zadovoljstvo za mene. Posle zadatih još dvadesetak udaraca preciznih i brzih, moje telo je postalo super osetljivo, probuđenih i najsitnijih čula i osećaja, kao ustreptala harfa. Ostavlja me da se odmorim, čitav minut… Za to vreme uzima onaj divni gumeni devetorepi bič i progovara: – Dobićeš još samo dvadeset! Time postiže drugačiji efekat.

Zahvalno klimam glavom, srećan što je kraj (za sada) blizu ali i strepim i nesvesno moram da brojim udarce. I ona se malo odmorila i mogla je sada da ukrasi svoje delo. Stoga sledećih desetak udaraca mi je zadala po celom telu (što nije bilo, teško imajući u vidu devet dugih pera ovog biča). Ostalo je još samo deset.

Skida mi čep sa i naređuje da ljubim ovaj bič i da ga ližem, a zatim i da se zahvalim za svaki sledeći udarac koji mi bude zadala, jer će se zaista potruditi da to pošteno uradi. Oh bože! Kako je volim! Volim je što je tako divno sarkastična i i nestašna (rekao bih bezobrazna i pokvarena, ali gospodarica to ne može da bude, njoj je sve dozvoljeno). I, napomenula mi je, za svaki udarac za koji se ne zahvalim dobiću dva nova. – Ooohhhh!!! Igra je počela.

Moja premila je zaista bila iskrena i svojski se potrudila. Mislio sam da ću bar nekoliko izdržati bez vriska, zaboravljajući da sam bio već potpuno pripremljen da osetim svaki dodir, a ne ova “milovanja”. Pada prvi udarac i lagani jecaj. – Hvala, gospodarice! Drugi malo jači, treći, četvrti, peti, više to nije jecaj već bolni krici i opet ona: – Hvala, gospodarice! Polako me uči da je važnije misliti na njeno zadovoljstvo nego na svoj bol.

Zamahnula je pošteno, kao i sve što radi kad miluje, voli, muči, gazi, bičuje, ljubi, siluje. Urlik zatim: – Hvala, gospodarice! Pada šesti, sedmi, osmi. Još samo dva. Uzima sada plastični bič sa metalnom žicom u sebi, ali ja to ne mogu da vidim.

Udara me njime najjače što može. Toplota se momentalno razvila i u mom grlu Tarzanov krik… Robe, sleduje ti još dva dodatna. Pošto je to bila iznenadna promena i grom od udarca, nisam stigao da se priviknem, kao ni na sledeći naravno, još dva dodatna su sledila. Poskočila je i ošinula me svom snagom.

Zaurlao sam, ali i odmah rekao: Hvala, gospodarice! Ponovilo se to još dva , urlajući zahvaljivao sam kroz suze… Moje telo se potpuno nekontrolisano grčilo i pokušavalo da se otrgne, mišići su se grčili, guza i sisice, tj. grudi pomahnitalo poskakivale i bivale zatezane bolno možda želeći da izazovu samilost, zaboravljajući da je to bio poslednji

Klikni OVDE i Oceni Priču 🙂
[Ukupno: 0 Prosek: 0]

Preporucujemo i sledece erotske price

Vidis da je bilo bolje da se nismo skidale…

Moja usvojena sestra i ja smo se oduvek dobro slagali . Usla je u osamnaestu godinu , a njen tadasnji decko Nikola je poceo da gubi interes za nju ,…

Iskusna zavodnica

Zovem se Irena i po zanimanju sam lekar. Prosle jeseni sam se obrela kod rodjaka u Svajcarskoj. Bilo je ekstra, uzivala sam u svakom trenutku provodeci vreme u toj uredjenoj…

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovaj sajt koristi Akismet za smanjenje nepoželjnih poruka. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.

Erotski oglasi – Devojke te cekaju 😉

Don`t copy text!