Gospođa Georgina

Upoznavanje Srbija

Ova prica je odgovor momku koji negativno komentarise price: “Prostitutka” i “Orlovi rano lete”.

Srbin sam.Ne mari,volim sve ljude dobre volje.Slavimo svetog Arhangela Gavrila.Ali kao retko ko ovde,ja sam
obrezan.To je bila “ujdurma” moje drage strine Azre.Mi smo cesto odlazili kod strica Tomislava u Travnik.
On je bio podoficir tadasnje JNA.Bio sam beba,ne secam se.A strina me valjda kod nekog hodze nosila.
Mama se malo ljutila.Strina kaze:”Ne ljuti se bona,snao.Valja se to.Pa i Vas Bog u Bibliji kaze da tako to treba”.
Znala je mama da strina mene jako voli.Naime stric i strina nikad dece nisu imali. Znala je strina sve o svecima.
Kad je nasa slava Arhangel Gavrilo.Ona spremi dobar rucak.I razne djakonije.Stric se ljuti i klima glavom.Jer
on je podoficir i jos clan Partije.”Uzmi Tomo.Valja se ovo.Sve ovo,treba.Jer svi cemo Tomo jednom u mezar otic’ “.
Strina je mene puno mazila i grlila.Kad bi smo dosli u Travnik.Ja sam je zvao “maajka”.Dobra strina Azra,neka
te Alah cuva.I andjeo Dzibril.
U srednjoj skoli sam vec bio u “klincu” sa jednom devojkom.Ali ja sam se zaljubio u zenu,udatu, od otprilike
skoro 35 godina njene starosti.Ona prodaje stofove u jednoj radnji.Ta radnja izgleda dosta starinski.A i sama kuca je stara.
Ona se zove Georgina,Gina.s½ena izuzetne lepote.Uvek ali uvek nosi cipele-salonke.Visoka stikla.Crne najlon carape.
Ili obicne ali sa onom iza, straftom.Suknje raznih boja,uvek dva prsta iznad kolena.Kosa crna,kraca,a kao ugalj.
Sise,tada sam mislio da nisu nesto.Sada su devojke lepe ali bi se trebale cesce ovako obuci.Ovo cini zenu zenom.
Kao i odelo muskarca.”Ljudi,nema vece casti covjeku nego odijelo kad obuce”.Kaze nas drug iz armije Fadil.Momak
iz Tuzi.Bas.A Gina “gazi” kad ide.Kao primadona.Ali njene noge.Nalet je bilo.Sve bi folk pevacice zavidele.Barabar je
sa Lepom Brenom ili Draganom Mirkovic.Kad ide.To je najlepsa simfonija.Kad bi to,te vibracije neko u muziku preneo.To
bi remek delo bilo za sva vremena.Igra tih misica.Savrsene noge.Krupne kosti.Lepa kolena.Listovi obli.Neopisivo,eto.
Ja je pratim.cekam da dolazi na posao.I kad odlazi.Idem do jedno 2 metra iza nje.”Parim” oci.Uzivam.Kad ode, onda ja
brzo kuci pa…drkanje.Dodje brzo vreme i ja odem u JNA.U Tuzlu.Provincijski, ustraseni decko bijah.Dva meseca ga nisam
“bacio u nesvest”.Poceli smo da cepamo strazu.Jednom taman na pola vremena.Straza naravno.Ja se setim kako
Gina lepe noge ima.s uma okolo.Noc.Nigde niko.Tisina.Sama, leva ruka klizi.Otkopcavam slic.Vadim.Ne zadugo.
Magli mi se.A sve zamisljam Ginine noge.Najsladje drkanje u zivotu.
A Bosna je tada majka bila za vojsku.Udjes li u kafic.Nisi seo,a vec ti konobar pice nosi-casti ili Srbin,ili Musliman(Bosnjak) ili
Hrvat.Sve dok neko nije u tkivo ubrizgao otrov.Lukavo,podlo,perfidno.Jednom, mi,drugovi,mladi momci, pijemo pivu.Prisle nam
dve Tuzlanke.Lepa Mebrura.I jedna lepa Hrvatica, Antonija.cini mi se da ce biti da je pre iz Orasja.Ne znam,zaboravio sam.
Nije vazno.Pricamo veseli.Mladost je to.Mladost gori,a ne vidi se.Ja nesto gledam:isti jezik imamo,istu muziku slusamo,iste
knjige citamo.Lepa Mebrura mene stalno gleda.Njene lepe,srnece oci.s picast nosic.Kosa prava,lepa i sjajna.Crna,bas
kao u one Kleopatre.Jednom mi vojnici u kaficu.Zapevali.Naidje vojna policija.Trka,bezanje.Oni natisli i mene vijaju.Mrak pao.
Grad bas ne poznajem.Ne znam hocu li pravo,levo…Ispred mene stoji Mebrura.”Bjezi ovamo…!”Ugura me u kapidzik neki.
Tamo ulica.Ja bezi.I nekako u kasarnu stignem.Izlazak tacno do devet sati.A devet je i pet minuta.Vojnik na prijavnici,
neki Osman iz Zenice.Kaze:”Javi se dezurnom oficiru”.Ja izvadim belu dozvolu.Do deset sati je.On me onda pusti.E,***** jedna.
Posle,ne zadugo, prekomandovali me u Sarajevo.Mebruru vise nikad video nisam.A neka i nju Alah cuva.Ma gde god bila.
Zavrsio se vojni rok.Ja izrastao u strasnog momka.U vojsci nema birkanja kao kuci.Pretvoris se u malog vuka. Razvila
me klima i cist vazduh lepe Bosne.Momak sam naocit postao.Milina me videti.Ja u vozu.Kuci idem.Do mene moj drug i
zemljak Milance.Zajedno i u Tuzli.Pa i u Sarajevu.Milance cevci pivo.Pripit malo.”Znas kakav si bio kad si dosao,a sad…
hik…momcina.Velika momcina”.Morao sam kod njega na salas,pa tek kuci da idem.Mi smo deca ravnice.
Ja ubrzo odem do one prodavnice, da vidim je li Gina jos tamo radi.Tamo je.Sve je isto.Lepsa nego ikad.Tri puta sam isao.
Drugi put uzmem stof za pantalone.Treci put za citavo odelo.Setim se reci onog druga iz vojske.Ono za odelo.Gina trlja ruke.
Dobar pazar.Sagla se da ispise racun.A mene kao struja da osinu.Kosulja raskopcana i razdrljena.Ona bez grudnjaka.Sise
nisu velike ali oblik fantastican.I to ima.Mene struja trese.Pored mene neka zena stoji.Mene sram.Gina ovo meni namerno
radi.Vidim joj pola desne bradavice.Okrugle lepe dojke.
Prodje neko vreme.Sedam u autobus.Pored mene ,seda Gina.Kao slucajno.Autobus polazi.Ona obucena uobicajeno.Samo neka
bundica van uobicajene garderobe.Kraj oktobra.Hladno je.A cujem da ne zivi vise sa muzem.Na pola puta autobus stao.
Neka sto je otisla guma nego i nesto oko zgloba.Havarija.Izadjemo.Sela kilometrima daleko od nas.Vukojebina.A subota, pa malo
auta ide putem.Javili nekako da dodje drugi autobus.A ovaj sofer se u suprotnom pravcu odvezao.Hladno jako.Ja i Gina smo nesto
malo u autobusu pricali.Predlozim joj da odemo i prenocimo kod mog druga Milanceta na salasu.Vec dan na izdisaju.Mi
preko njive.Poljskim putem.Malo njoj stikle smetaju.Ali suvo je.Pita: “Ima li pasa tamo”.”Sve je kod njega pod konac”,kazem.
I zaista,kuca cista ali Milance posle vojske sve “postrojava”.”Zna se di su kere,di su krave,di su mi svinji,di je zivina”.Kaze.
“I di mi je zena i deca”.Ta da.Agregat ima,neki mali.I dve vetrenjace.To za struju.Mi dosli, a oni u poslu.Milance i neki ljudi
pripustaju bika na kravu.Krava je Milancetova.Bik, ne znam ciji.A ovaj bik zna “znanje”.Rutinski sve.Prisao,onjusio i skocio.
Lepota videti.Gina stoji,skrstila ruke i gleda to.Bik radi dobro.Vidim isplazio jezik malo,uziva.Istresa joj…Kad je “obavio”,sidje.
Mi iz grada ne vidjamo to.A seljani?Kao da tu neki traktor ore,a ne…Boli ih ****.
Za rucak samo cvarci i slanina.Mi se zapricali o dogadjajima u vojsci.Vecera dodje.corba topla za prozeble.I jos se naslo uz to.
Pijemo kuvano vino.Gina umorna.Ide na spavanje.Soba gostinska je njena.Milance je zaduzio:Petrolejka,papuce i nova spavacica.
Jos fale cizme i uprtaci.Mi ostali u kujni.Nas dvojica.Cevcimo vino.Pricamo o uspomenama vojnim.Kazem mu da mi se Gina svidja.
Kaze:”A…ala gazi k’o cilasa”.I pade na otoman pa zaspa.E,cilasa je kobila bele boje.Pokrijem ga nekim cebetom.
Ja izadjem u dvoriste.Noc.Jeziva neka tisina.Naglo otoplilo.Mozes u kosulji.Tisina kao nekad u Tuzli na strazi.Stoka se ne cuje.
Izlazi Gina.Nagrnula bundicu.”Ne mozes spavati kao ni ja”.Kaze ona.Ja joj sve ispricam.Kako je obozavam.Kaze da me
zna odnedavno, odkad sam kupovao…Odvede me u radionicu.Kako je samo to primetila da Milance ima?Mesecina puna.
Kao da je dan.Udjemo unutra.Skida bundicu i baca je na neku tapaciranu stolicu.I spavacicu.Gola je potpuno.carapa nema.
Okrece mi guzu i naslanja se na tezgu.Ja je uzimam odpozadi.I sto bi rekao moj drug iz vojske Rados sa Cetinja:
“Ti odmah niz donju Moracu”.Onda sedne na tezgu.Digla noge visoko.Ja ljubim i grizem njene noge.
clanke.San svih ovih godina.Lizem i grizem listove.Mesim joj sise.Ljubimo se k’o blesavi.Ukrucuje mi se opet i ja prodirem u nju.
Ujutro dorucak,pravi vojvodjanski.Posle odemo sa Milancetom na drum.Naidje tacno na vreme neki kamion.Kum Milancetov.Mi udjemo.
Vozi nas kuci.Ja i Gina se za ruke drzimo u kabini.
Sedam meseci sam sevio gospodju Ginu.Jednom u radnji.Neki inventar bio.Noc pala.Ona zakljucala vrata.Mi u magazu.
N
a podu sam je guzio.Proslo je dosta vremena od tad.Pa i ne bas puno.Nalazio sam devojke, svoje vrsnjakinje.Uskoro se zenim.
Radnja gde je Gina radila je srusena.Nikao lep trzni centar.Sav u plavom staklu.Ona radi negde drugo.Vratila se muzu.Vozi je u Floridi.
Auto mislim.A ona je po lepoti i gradji za Jaguara.Retko je vidim.Isto je lepa kao pre.Mahne mi…malko.
Zadovoljan sam ljubavnim zivotom.Moglo je bolje ali i puno gore da bude.Ne znam da li mi je pomogla strina Azrina
“ujdurma”.U ljubavi.Sa zenama mislim.Ma ne nikako.Sve su to samo price.Gluposti bas.Svako je kovac svoje srece.
Sedim sa zenom u sobi.Gledam TV.Samo kurave i sponzoruse.Gasim.Novine,isto.Ko s’ kim,kako.Polugole kurcolomke.
s ta me boli **** za njih.Na svakoj strani.Prezderavaju se na partijima.Piju k’o krave.Skoro gole.Bacim novine o zid.”s ta ti je”?!
Vice zena i nastavlja da plete.Ja iznerviran zatvaram oci.Izvaljujem se u fotelju i sanjam o nekim proslim vremenima.
Devojkama.Romantici i …

Klikni OVDE i Oceni Priču 🙂
[Ukupno: 1 Prosek: 5]

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.

Devojka za upoznavanje

Don`t copy text!